Okvir bicikla je osnovna skeletna struktura bicikla, odgovorna za povezivanje različitih komponenti i podržavanje opterećenja pri vožnji. Njegovi materijali i geometrija direktno utiču na položaj u vožnji, udobnost i ukupne performanse bicikla. Uobičajeni materijali uključuju hrom-molibden čelik, aluminijsku leguru, karbonska vlakna i leguru titanijuma, od kojih se svaki razlikuje po težini, krutosti i performansama apsorpcije udara.
Razvoj materijala okvira prošao je kroz nekoliko faza: Početkom 20. stoljeća dominirao je hrom-molibden čelik, sa tehnologijom-izvlačenja cijevi koja je balansirala snagu i težinu; nakon 1990-ih, aluminijska legura postala je popularna zbog svoje lagane i velike krutosti; kompoziti od karbonskih vlakana postepeno su stekli popularnost zbog svoje apsorpcije udara i izuzetno male težine; i legure titana, zbog svoje otpornosti na koroziju i ukupnih performansi, uglavnom se koriste u vrhunskim{4}}modelima. Moderni okviri za bicikle se uglavnom dijele u dvije kategorije prema namjeni: okviri za cestovne bicikle i okviri za brdske bicikle. Okviri za cestovne bicikle naglašavaju lagan i aerodinamičan dizajn, dok okviri za brdske bicikle jačaju sistem ovjesa i strukturnu izdržljivost.
